Čaj Jakovljev Jak-18 (Ruski: Яковлев Як-18; Nato reportažno ime Maks) bio je sovjetski tandem dvosed vojni primarni trenerski avion. Prvobitno napajan jednim 119 kW (160 hp) Švetsov M-11FR-1 radijalnim klipnim motorom, ušao je u servis 1946. Proizvodi se i u Kini kao Nanchang CJ-5.
Izvor: Jakovljev Jak-18 na Vikipediji
Pogledajte i:
Više informacija:
Čaj Jakovljev Jak-18 je dvosed vojni primarni trener avion koji je proizveden u Sovjetskom Savezu od 1946. do 1956. godine. Dizajnirao ga je Aleksandar Sergejevič Jakovljev, poznati dizajner borbenih aviona, koji je takođe održavao odeljak za dizajn lakih aviona. Jak-KSNUMKS je povered bi KSNUMKS kV (KSNUMKS KS) Shvetsov M-KSNUMKS FR-KSNUMKS radijalni klipni motor i imao uvlači glavni stajni trap i fiksni repni točak. Bilo je lako izgraditi i održavati, i postao je standardni trener za sovjetsko ratno vazduhoplovstvo i DOSAAF, dobrovoljno društvo za saradnju sa vojskom.
Čaj Yak-18 je takođe izvozio u Kinu, gde je proizveden kao Nanchang CJ-5, i u druge zemlje. Jak-18 je korišćen kao noćni bombarder od strane severnokorejskog vazduhoplovstva tokom Korejskog rata, bacajući bombe iznad položaja trupa UN i zarađujući nadimke "Mašina za pranje veša Čarli" i "Krevet za proveru Čarli". Jak-18 je takođe bio avion koji je za početnu obuku letenja koristio Jurij Gagarin, prvi čovek u svemiru, i Ken Rou, severnokorejski pilot koji je prebegao sa MiG-15 mlaznim lovcem. Jak-18 se smatra jednim od najuspešnijih trenerskih aviona u istoriji, a njegove varijante, kao što su Jak-18T i Jak-54, i danas su u proizvodnji i upotrebi.
Poruke : 4379