Wydawnictwo Militaria 295 Rommel's Tanks

Wydawnictwo Militaria

SerieNapajanje rezervoara
Tema

The Tanks of Rommel

Ref.295

The book “Wydawnictwo Militaria 295: The Tanks of Rommel” focuses on the tanks used by the Deutsches Afrikakorps (DAK) under General Erwin Rommel’s command during World War II. It provides detailed documentation on the various armored units and their operations in the deserts of Libya, western Egypt, and Tunisia. The author, Janusz Ledwoch, presents information on military tactics, equipment, and the engagements of these tank divisions in the context of the North African campaigns. The book is rich in illustrations and photographs, making it a valuable resource for military history enthusiasts and modelers.

Izvor: Vikipedija

Nastavi sa čitanjem

Views : 734

Vajdavnictwo Militaria 292 - Berlin 1945

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

Bataille de Berlin 1945

Ref292

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria le livre «Bataille de Berlin 1945 – Wydawnictwo 292» .

U Bitka za Berlin se déroula de fin avril 1945 au 2 mai 1945. Elle opposa ce qui restait des forces du Troisième Reich à l’Armée rouge. Staline donna une portée symbolique à ce dernier coup porté au régime nazi, après les lourdes pertes subies par les Soviétiques pour inverser le flux de l’invasion.

Izvor: Vikipedija

Nastavi sa čitanjem

Views : 1064

Wydawnictwo Militaria 290 Totenkopf 1939-1943

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

3e Panzer Division – SS-Totenkopf

Ref290

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria le livre «3e Panzer Division SS Totenkopf – Wydawnictwo 290» .

La 3e Panzer Division SS Lobanja était l’une des 38 divisions de Waffen-SS durant la Seconde Guerre mondiale. La division Totenkopf avait pour origine les unités de garde des camps de concentrations, les SS-Totenkopfverbände (« unités SS à tête de mort »). Celles-ci étaient dirigées par Theodor Eicke à partir du 4 juillet 1934, lors de sa nomination comme inspecteur des camps de concentration. Rejoignant la Leibstandarte Adolf Hitler (« régiment de garde d’Adolf Hitler ») et la SS-Verfügunsgstruppe (littéralement « troupe SS à disposition »), les unités Totenkopf constituent l’un des trois piliers de la future Waffen SS. Après la réorganisation de la dénomination et de la numérotation des divisions SS en 1943, elle reçoit la dénomination officielle de 3rd SS Panzer Division Totenkopf, aux côtés, entre autres, de la 1re division SS Leibstandarte Adolf Hitler et de la 2e panzerdivision SS Das Reich, issue de la Verfügunsgstruppe. Le 16 octobre 1939, Adolf Hitler autorise le regroupement des régiments Totenkopf pour former une division Waffen-SS. Cette division est intégrée à la 2e Armée pendant les opérations de la campagne de France en mai 1940.

Izvor: 3rd SS Panzer Division Totenkopf on Wikipedia

Nastavi sa čitanjem

Broj posetilaca : 1446

Wydawnictwo Militaria 286 Sd Kfz 251 vol. I-II

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

Sdkfz.251 – Sonderkraftfahrzeug 251

Ref286>

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria knjiga "Sdkfz.251 – Wydawnictwo 286".

Le Sonderkraftfahrzeug 251 (SdKfz 251) (bukvalno: Specijalno borbeno vozilo) je nemačko oklopno borbeno vozilo sa polugusjenicama, izgrađeno tokom Drugog svetskog rata, koje je proizvedeno tokom sukoba. To je prvenstveno namenjen za opremanje Panzer divizije i Panzergrenadieren jedinica i dele mnoge mehaničke elemente sa SdKfz 7.

Izvor: Vikipedija

Nastavi sa čitanjem

Views : 789

M7 Sveštenik

M7 Sveštenik

ZemljaSad
TipSamohodni pištolj
ProizvođačaAmerička lokomotiva Kompanija
ProizvodiApril 1942–July 1945

Galerie photo sur un M7 Priest, Désigné officiellement sous le nom de 105mm Howitzer Motor Carriage M7, le M7 Sveštenik je samohodni pištolj proizveden tokom Drugog svetskog rata od strane Sjedinjenih Američkih Država. Sveљtenik est le surnom donné par les Britanniques, dû au fait que la mitrailleuse placée sur un rail donnait l’impression que le char était muni d’une chaire. Il faisait suite au Bishop anglais et ils le désignèrent officiellement 105mm SP Priest. (Les britanniques aimaient donner des noms en rapport à la religion à leurs canons automoteurs (Priest = prêtre, Bishop = évêque, Sexton = sacristain), tradition qui dura jusque dans les années 1960 avec l‘Abbot (abbé).)

Izvor: M7 Priest on Wikipedia

Nastavi sa čitanjem

Views : 7394

Wydawnictwo-Militaria-285-Flammpanzer

Wydawnictwo Militaria

IzdavačaWydawnictwo Militaria
SerijeNapajanje rezervoara
Tema

Flammpanzer rezervoar

Ref285

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria le livre «Flammpanzer – Wydawnictwo 285» .

Le Flammpanzer est un char allemand équipé d’un lance-flamme. Avec le souvenir des combats de rues de Stalingrad à l’esprit, une centaine de Panzer III modèle M furent reconvertis en char lance-flammes. Le canon était remplacé par la nouvelle arme et l’équipage fût réduit à trois. Le blindage frontal était renforcé. Ils furent engagés à Koursk, mais la conversion ne fut pas un succès. La plupart des véhicules furent reconvertis par la suite en chars standards ou en véhicules de dépannage. Production 100 unités de février 1943 à avril 1943.

Izvor: Vikipedija

Nastavi sa čitanjem

Poruke : 441

Wydawnictwo Militaria 281 Gerat 040-041 ''Karl Morser''

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

Gerät 040/041 – Karl Mörser

Ref281

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria knjiga "Gerat 040/041 – Karl Mörser – Wydawnictwo 281".

Malter Karle est la plus grosse pièce d’artillerie automotrice jamais construite. En 1939, une commande fut passée par la Wehrmacht pour créer une arme capable de venir à bout des places fortes. Le résultat fut le mortier “OMILjENO" koji je ugledao svetlost dana u šest primeraka. Ovo čudovište od 132 tone, napunjeno i zahtevalo je 107 ljudi da ga stave u rad, uključujući 4 da ga pomere, trebalo je da sruši 2,5 metra debljine cementa i 45 cm čeličnog oklopa. Može da putuje brzinom od samo 5 km / h, moraće da se montira na dva železnička kolica, jedan napred, a drugi pozadi, baš kao i pištolj "Leopold" za pokrivanje velikih udaljenosti. Samo na odredištu će moći da se kreću sopstvenim sredstvima. U svojim manevrima paljbe, on mora biti praćen nosačem municije opremljenim dizalicom koja može da utovari projektile od 2,2 tone koje koristi. Ovaj posao je poveren Panzer IV šasiji modifikovanoj za ovu funkciju.

Izvor: Karl Malter na Vikipediji

Nastavi sa čitanjem

Views : 694

Srpskohrvatski / srpskohrvatski

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

T-34/85 rezervoar

Ref265

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria knjiga "Tank T-34/85 – Wydawnictwo 275".

T-34 je srednji tenk koji je ušao u službu 1940. U to vreme to je bila izuzetna ravnoteža između tri glavna faktora koji su definisali kvalitet oklopnog vozila, tačnije: vatrenu moć, zaštitu i mobilnost. Ovaj uspeh ga je učinio jednim od sredstava Sovjetskog Saveza protiv invazije vermahta. Da bi se suprotstavila tome, takođe će morati da preispita svoju politiku projektovanja tenkova razvojem, na primer, Panzer-V 'Pantera', koji je pozajmio neke od svojih tehničkih karakteristika od T-34. Iako je brzo pretekao stranu proizvodnju, T-34 će i dalje ostati u proizvodnji od 1940.

Potomak BT brzih tenkova koje je dizajnirao tim I. Koškina u Harkovu, T-34 je uveo mnoge tehnološke inovacije, kao što je upotreba dizel motora od legure aluminijuma, široke gusjenice i nagnute oklopne ploče svuda okolo. Nije bilo bez mana, na primer, sa kupolom sa dva sedišta i nedostatkom opreme za prenos, što je njegovu taktičku upotrebu učinilo prilično primarnom, i izazvalo mnoge gubitke, ali i upitnu mehaničku pouzdanost. Ali, kao i njegov američki ekvivalent, Sherman M4, pokazao je određenu sposobnost da se razvija, a pre svega lakoću konstrukcije koja ga je učinila dostupnim u veoma velikom broju, što je osiguralo njegovu izuzetnu dugovečnost, sa 27 zemalja koje ga i dalje koriste u 1996. Njegov uticaj na razvoj borbenih tenkova je takođe bio siguran, jer se često smatra jednim od tenkova koji je korišćen za definisanje koncepta glavnog borbenog tenka.

Izvor: Vikipedija

Nastavi sa čitanjem

Poruke : 1097

Wydawnictwo Militaria 274 - Petlyakov Pe-8 TB-7

Wydawnictwo Militaria

SerijeAviona
Tema

Bomber TB-7 – Petliakov Pe-8

Ref274

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria the book "TB-7 – Petliakov Pe-8 – Wydawnictwo 274".

Le Petliakov Pe-8 (ANT-42, takođe TB-7) je bio sovjetski četvoromotorni teški bombarder dizajniran 1934. godine od strane V. M. Petljakova dizajnerskog biroa na čelu sa A. N. Tupolevom. Prva jedinica je rođena u jesen KSNUMKS i napravio svoj prvi let na KSNUMKS decembra te godine. Testovi su otkrili da je na velikim visinama Pe-8 nadmašio sve poznate teške bombardere u brzini, i da su njegove performanse leta odgovarale najboljim borcima tog vremena.

Le premier prototype fut appelé « TB-7 » et ce n’est qu’en 1941 ou 1942 que, Vladimir Petliakov prenant la direction du projet, l’on décida d’appeler le bombardier « Petliakov Pe-8 ». « ANT-42 » était la désignation interne du bureau d’études, en référence à Andreï Nikolaïevitch Tupolev. Cependant, l’un des défauts du bombardier résidait dans l’installation d’origine des moteurs AM-34FRN qui ne parvenaient pas à fournir une puissance suffisante. C’est la raison pur laquelle l’appareil fut équipé dès 1940 de moteurs AM-35A avec lesquels il fut produit en série. Au cours de la production en série, les dimensions et la conception de l’appareil ne subirent pratiquement aucun changement, a l’exception de l’installation de différents types de moteurs et de modifications dans l’armement. La production dura jusqu’en 19445. Au total, 93 appareils furent produits6.

Izvor: Petljakov Pe-8 na Vikipediji

Nastavi sa čitanjem

Views : 538

Wydawnictwo Militaria 273 - IS

Wydawnictwo Militaria

SerijeNapajanje rezervoara
Tema

Tenkovi IS-a – Josif Staljin

Ref273

Une documentation signée Wydawnictwo Militaria knjiga "IS Tanks – Joseph Stalin – Wydawnictwo 273".

Tenkovska serija Jozef Staljin soviétiques a son origine dans le développement du prototype KV-13, qui devait allier la protection d’un char lourd avec la mobilité d’un char moyen. Ce programme (JS-1 JS-2 JS-3) a donné lieu à un char de 31,7 tonnes, armé d’un canon de 76,2 mm, caractérisé surtout par un emploi généralisé d’éléments coulés pour la caisse et la tourelle. Il combinait le moteur et la suspension des chars KV avec les chenilles du Char T-34, la caisse était blindée à 120 mm et la tourelle à 85 mm, mais les 600 ch du moteur lui permettait d’atteindre 55 km/h.

Međutim, imao je mnogo nesavršenosti i mladalačkih nedostataka, nedovoljno ubrzanje, što je rešeno u julu usvajanjem kutije dizajnirane za KV-1s, i čestih iskliznuća koloseka koja su rešena upotrebom novog modela koji se pojavio na dva nova primera proizvedena u decembru, što je donelo mnoga druga poboljšanja uključujući redizajnirane kupole.

Izvor: IS Tenkovi – Josif Staljin

Nastavi sa čitanjem

Views : 694